Multimedijalni projekat dizajnerke Seke Martinović pod nazivom „Drugarica Broz-omaž ženi i jednom vremenu” u režiji Draška Đurovića, biće održan 17. septembra na Trgu Republike u Podgorici, u okviru Podgoričkog kulturnog ljeta. Istražujući ličnost i život Jovanke Broz, prema riječima ove dizajnerke, kroz podatke koji su joj bili dostupni, njen stil kao fotografiju ličnosti kreativno je razrađivala kroz stotine skica, crteža, modnih bilješki.
- U pitanju je pedeset modela podijeljenih u pet segmenata koji je modno prate od partizanskih dana pa do 80-tih godina, kada je nestala sa javne scene. Fokusirala sam se na estetiku u najširem smislu, formama iz perioda kojim sam se bavila dala na modernosti i kolekcija je urbana i sasvim nosiva. Kolekcija prati njen put od skromne partizanke do prve dame, a životna priča Jovanke Broz i način na koji je uklonjena sa javne scene su još jedna poruka: u životu ništa nije garantovano ni vječno –otriva Seka za „Dan”, a na pitanje kako je došla na ideju da posveti cjelokupnu kolekciju Jovanki Broz, kaže:
- Imala sam pet godina kada sam Jovanki Broz predala cvijeće na Tjentištu: i danas vidim njen ljubičasti kaput i kožne rukavice, široki osmjeh i masu djece s pionirskim maramama kroz koju me je tetka progurala, onako uplašenu, sa buketom ruža u rukama. Svi su bili euforični, ja zbunjena. Ponosna mnogo godina kasnije. Jovanka me poljubila i pomilovala po glavi. Kako sam odrastala shvatila sam da sve žene žele da liče na Jovanku Broz. Kopirale su njenu punđu, kostime, haljine... „Jovanke” su šetale svim republikama i pokrajinama. Ličnost, stil i život drugarice Broz kreativno me intrigira već nekih 15 godina. Kako u modnom, tako i u kontekstu priče o ženi i jednom vremenu, odnosno ženi u jednom vremenu. Činjenica da se većina garderobe Jovanke Broz izrađivala u domaćim fabrikama-dakle,onim istim koje su proizvodile odjeću za široke narodne mase-bila je jasna poruka. Prva dama Jugoslavije, ikona stila onog vremena koja je mogla nositi sve svjetske kreatore odijeva se u svojoj zemlji, na istim mjestima gdje se šije za narod. Preferirajući domaće, promovisala je mogućnosti jugoslovenske modne industrije i kreativnost jugoslovenskih kreatora. Autentični vez narodne nošnje iz svih krajeva Jugoslavije, često zastupljen motiv u modelima koje je nosila bio je, takođe , izuzetna promocija bogatstva i ljepote domaćeg folklora. Zanimljiv je podatak da je neke odjevne kombinacije sama osmišljavala i da nije imala problem da se u istoj haljini ili kostimu pojavi više puta, čak i da ih prepravi – objašnjava ona.
Iako projekti ovakve vrste iziskuju dosta finansija, Seka priznaje da nije baš praktična, i otkriva da je čekala na taj segment nikada u životu ništa ne bi napravila.
- Kad me ponese ideja, ja strastveno krenem po principu grlom u jagode...Ali, na koncu, sve se nekako izvede do kraja. Ovoga puta imala sam divnu podršku dvije dame, i to Snežane Burzan, direktorice KIC-a „Budo Tomović” i Nele Savković, sekretarke za kulturu SO Podgorica, kao i prijateljima projekta SUBNOR-u Crne Gore i Marku Perkoviću iz Jugoslovenskog konzulata u Tivtu. Naravno i mom prijatelju Drašku Đuroviću koji je našao vremena da preuzme režiju. Još uvijek očekujem ljude dobre volje, spremne da pomognu. Za sada, tu je moj mali tim Dika i Violeta koji vjeruje u mene i podržavaju me u svim mojim, kako kažu „ludim idejama”. Ali, znam, da će 17. septembra na Trgu Republike biti spektakl – ističe Seka.
Da publiku nije navikla na klasične revije, to će dokazati i ovoga puta, kada će podgorička publika uživati u pravoj modnoj scenskoj priči.
- Moda je širi koncept, sredstvo kojim možete kazati mnogo toga. I ovaj projekat je u tom duhu.
U funkciji kolekcije i scenskog nastupa iz prošlosti „pozajmila” sam one nostalgične djelove sjećanja mnogih generacija: pionire, pionirsku zakletvu, karanfile, muziku...Naravno, tu su i glumci u ulozi Jovanke i Tita i oldtajmer, ađutanti, pioniri, konjanici...Kratki film, asocijacija na Filmski žurnal, sa kojim je nekada počinjala svaka filmska predstava, u kojem će se prvi put prikazati sekvence i iz filma mog oca Dušana Bogdanovića „Titova posjeta Crnoj Gori” iz 1977. godine. Vjerujem da će ova priča podsjetiti mnoge na vrijeme koje pamte, nose ga u svojim srcima i čuvaju u albumu uspomena, a mladim generacijama približiti period koji ne poznaju. Možda je to vrijeme bilo iluzija, ali lijepo je bilo živjeti u njoj – zaključuje Seka.A.Š.
Modne paralele
Paralele naše Jovanke Broz sa suprugama svjetskih lidera kako kaže Seka, bile su neminovne, posebno sa Žaklinom Kenedi.
- Prva posjeta Tita i Jovanke Bijeloj kući 1961. godine, između ostalog, bila je prilika stilske uporedbe za modne kritičare. Vizuelnim identitetom obje su predstavljale društvena uređenja svojih zemalja. Džeki sa francuskim šikom kojim je zaludjela cijelu Ameriku, konzument najskupljih svjetskih dizajnera, sa enormnim budžetima koji su često bili na meti kritike, promovisala je kapitalističko-potrošačko društvo, dok je Jovanka ocijenjivana vrlo korektno kao pravi predstavnik životnog stila njegovanog u socijalizmu. To, svakako, ne znači da su njeni budžeti za odijevanje bili mali, ali u poređenju sa svjetskim prvim damama bili su neuporedivo skromniji – naglašava Seka.